skip to main |
skip to sidebar
Napisano devojci iz Niša koja je radila u jednoj konobi u Rosama na ulazu u Boku, u avgustu ove godine. Isprovociran agresivnim i prepotentnim ponašanjem tri matora Crnogorca koje je služila, ispijajući sedmu produženu s mlekom i ko zna koju čašu vode, napisao sam joj ovu pesmu. Zamolio sam je za uslugu, da mi dozvoli da se poslužim njenim laptopom kako bih tog dana poslao jedan važan mail, pristala je i rekla gde ćemo se naći nakon što završi s poslom... To veče, čekao sam je dva sata, nije se pojavila, tražio sam je, nisam je našao, a rok za slanje maila je prolazio... Nameravao sam da je pitam za puno ime i prezime i posvetim joj ovu pesmu... Narednog jutra napustio sam Rose i više je nisam sreo...U KONOBIponosnotri ostarela primorska lezilebaiz dosadeod ranog jutraispijaju lekprotiv ništavila umišljene veličineu ukusu zelenog čaja i flaširanog vinasa sanjivog lica tek probuđenemlade ženeu kavezu od sunčevih zrakacrtaju kilometre umorna stopalaponosno
Rose, 09.08.08.
0 comments:
Post a Comment